Naočiglednija manifestacija prane u ljudskom telu je kretanje pluća. Ukoliko se zaustavi, kao po pravilu sve ostale manifestacije sile u telu će odmah prestati. Pranajama zaista znači kontrolisati ovo kretanje pluća i to kretanje je povezano sa disanjem. Nije da disanje proizvodi pranu; naprotiv prana proizvodi disanje. Ovaj pokret uvlači vazduh u vidu usisavanja poput pumpe. Prana pomera pluća, pokretanje pluća uvlači u njih vazduh. Dakle, pranajama je pomeranje pluća, pokretanje pluća uvlaći vazduh. Dakle, pranajama nije disanje, već kontrola te mišićne snage koja pokreće pluća. Ta mišićna snaga koja izlazi kroz nerve do mišića i od njih do pluća, dovodeći do toga da ih pomerate na određen način, je Prana, koju kontrolišemo u praksi pranajame.
Kako kontrolisati Pranu je jedna od ideja pranajame. Svi treninzi i vežbe u tom pogledu vode ka tome. Svaki čovek mora da počne od svoje tačke, mora naučiti da kontroliše stvari koje su njemu najbliže. Ovo telo nam je veoma blisko, bliskije od bilo čega drugog u spoljnom univerzumu, a um je najbliži od svih. Prana koja pokreće ovo telo i um nam je najbliskija od svih Prana u ovom univerzumu. Ovaj mali talas prane koji predstavlja našu energiju, mentalnu i fizičku, je nama najbliži od svih talasa beskrajnog okeana prane. Ukoliko uspemo u kontrolisanju tog malog talasa, tada se možemo nadati da možemo da kontrolišemo svu Pranu. Jogi koji je uspeo u tome postiže savršenstvo i više nije pod uticajem bilo kakve sile. On postaje skoro svemoguć, gotovo sveznajući.
U okeanu postoje ogromni talasi, poput planine, zatim manji talasi i još manji, sve do malih mehurića, ali unazad od svega toga nastaje beskonačan okean. Mehurić je povezan sa beskonačnim okeanom, na jednom kraju i sa ogromnim talasom na drugom. Dakle, neko može biti ogroman čovek, a drugi malen, ali svaki je povezan sa beskonačnim okeanom energije, što je zajedničko pravo stečeno rođenjem svih postojećih živih bića. Gde god da postoji život, skladište beskonačne energije je iza njega. Počevši od nekih gljivica, neka veoma mala, mikroskopska stvorenja neprekidno crpe iz tog beskrajnog skladišta energije sve dok tokom vremena ne nastane biljka, pa životinja, onda čovek, na kraju Bog. Ovo se postiže kroz milione eona, ali šta je vreme? Povećanje brzine, povećanje borbe je u stanju da premosti jaz vremena. Ono za šta je inače potrebno dosta vremena da se ostvari može biti skraćeno intenzitetom akcije, kažu jogini. Čovek može ići polako dalje crpeći energiju iz beskonačne mase koja postoji u univerzumu, i možda će mu biti potrebno pet stotina hiljada godina da postane Devi i tada možda, pet stotina hiljada godina da postane još veći i možda pet miliona godina da postane savršen. Ukoliko ubrzano raste, skratiće se vreme. Zašto ne bi bilo moguće, uz dovoljno truda, da se ovo savršenstvo postigne u roku od šest meseci ili šest godina? Ne postoji granica. Razum govori da ukoliko motor, sa određenom količinom goriva, ide dve millje na sat, će preći isto rastojanje brže ukoliko je snabdeven sa više goriva. Slično tome, zašto se ne bi duša, intenzivirajući njenu akciju, postigla savršenstvo u ovom životu. Sva bića bi barem trebala težiti tom cilju, znamo. Ali, ko želi da čeka ove milione eona? Zašto ih ne bi postigli odmah, u ovom telu čak….


Swami Vivekananda
Raja Joga
Pranajama je proučavanje našeg disanja i životne sile. Jogini ističu da, iako se osećamo kao odvojene individue, ipak nismo izdvojeni kao što mislimo, a naše neprekidno udisanje i izdisanje nas podseća da smo uzajamno zavisni i međusobnopovezani sa svim stvarima - matricom života. Sam zvuk disanja se smatra svetom mantrom moći koja je sposobna da razotkrije mnoge tajne. Jogini su primetili direkntu vezu između nečijeg potencijala disanja i njene/ njegove životne sile i lične moći.
U momentu rođenja udah ulazi u naša pluća dok se odvajamo od naše majke, dok umiranje označava naš poslednji izdah. Disanje oživljava i pokreće sve naše akcije i kretanja i utiče na svako naše stanje uma i svaku našu emociju, pa ipak samo poneko od nas posmatra i proučava ovu osnovu života. Hatha jogini su istakli značaj i vrednost rada na razvoju bioenergetskog sistema. Oni su pokazali da disanje ne samo da reflektuje naše mentalno i emotivno stanje već da može i da utiče na njega. Mi nesvesno koristimo disanje na mnogo načina. Kada se koncentrišemo, dišemo veoma sporo i tiho, ili prestajemo da dišemo kada se fokusiramo. Kada slušamo decu ili nekog emotivno napetog prijatelja, mi u isto vreme posmatramo kvalitet njihovog disanja kao povratni odgovor i informaciju o njihovom mentalno-emotivnom stanju. Kada smo napeti i ljuti, menja se naš obgrazac disanja. Ukoliko se posečemo ili povredimo, često pokrijemo rukama povređeno mesto i dišemo pažljivo, praveći zvuk poput uđaji disanja, kako bi uklonili bol. Ukoliko je naš voljeni u bolovima, mi instinktivno polažemo ruke na taj deo i svesno dišemo kako bi usmerili energiju na povređeno mesto i izlečili ga. Ponekad, nakon stresne situacije, potrebno nam je da "samo dišemo" kako bi se povratili i uravnotežili. Ovo je samo nekoliko primera korišćenja prane i energije...
Ganga White (Yoga beyond belief)