Dharana- šesti ud (aspect) Patanalijeve Ashtanga joge

Kao što nas svaka faza priprema za narednu, praksa pratiahare priprema nas za dharanu, ili koncentraciju. Pošto se oslobodimo od spoljašnjeg uznemiravanja, možemo da se bavimo ometanjima od strane samog uma. Nije lak zadatak! U praksi koncentracije, koja prethodi meditaciji, mi učimo kako da usporimo proces razmišljanja koncentrišući se na jedan mentalni objekat: specifični energetski centar u telu, sliku božanstva, ili tiho ponavljanje zvuka. Naravno da smo već počeli da razvijamo našu moć koncentracije u prethodne tri faze: položaj, kontrola disanja i povlačenje čula.
U asani i pranajami, iako obraćamo pažnju na naše akcije, naše pažnja putuje. Dok fino podešavamo mnoge nijanse bilo kog položaja ili tehnike disanja, naš fokus se stalno pomera. U pratiahari postajemo samo-posmatrači, a sada, u dharani fokusiramo našu pažnju na jednu tačku. Produžavanje vremena koncentracije prirodno dovodi do meditacije.
Dharana je šesti ud Ashtanga Joge.Opisujući osam aspekta (angas) Ashtanga joge, Patanjali je  izjavio da su Dharana, Dhiana i Samadhi,  poslednja tri aspekta. Takođe navodi da se sva tri aspekta zajedno zovu "Saniam" (Kontrola). To podrazumeva da sva tri aspekta treba zajedno razmotriti. Takođe, treba imati u vidu, tokom proučavanja, da su Dharana, Dhiana i Samadhi progresivno poodmakle faze koncentracije.Najviši stepeni mentalne koncentracije opisani od strane modernih psihologa su manje ili više slični opisu Dharane. To znači da je najviši nivo koncentracije naveden od strane psihologa tek prvi korak koncentracije uma po viđenju Patanjalija.To ukazuje Patanjalijevu ozbiljnost dok opisuje tri faze.
Druga karakteristika ove tri faze je da ne postoji linija razgraničenja između njih. Kada se postigne određeni napredak proučavanju Dharane, sa napretkom u Dharana fazi automatski nastupa  Dhiana faza, Sadhaka automatski prelazi u Samadi fazu. Tri faze se međusobno mešaju tako lako kao što se tri boje mešaju na platnu umetnika. Za početak razmotrićemo samo prvu fazu – Dharanu.

Šta je Joga Dharana?

Sanskriska reč Dharana znači  koncentraciju ili duboko fokusiranje  pažnje. Reč “Dharana” jednostavno znači nesalomivu koncentraciju uma. To je sinonim za izreku "biti u ovom trenutku". To znači biti duboko uronjen u trenutak ... u šta god da radite, mislite, govorite ili osećate u trenutku.
Dharana je oblik meditacije koja se može nazvati prijemčiva koncentracija. Uz pomoć Dharane, stvara se skup uslova koji pomaže umu da se fokusira u jednom pravcu i objektu, umesto da se koncentrišemo na više pravaca, čime se preusmerava i um.
To je praksa namernog kanalisanja  misli na određene stvari. Bilo da se fokusirate na važne objekte na poslu, ili se fokusirate na svakom koraku tokom trke, duboko se koncentrišući možete da dostignete nove nivoe svesti u svemu što radite.
Rad sa kompletnim fokusom i koncentracijom je nešto što maksimalno zadovoljava svakog pojedinca. Svako od nas, oseća frustraciju, kada nije u mogućnosti da se fokusira. Do nesposobnosti da se fokusiramo dolazi možda zbog toga što naš um juri za idejama, presudama, brigama, pesmama, pa čak i uspomenama. Osnovna ideja u osnovi Dharane, je sposobnost da se usredsredimo na nešto (neprekidno uprkos spoljašnjim ili unutrašnjim ometanjima). U idealnom slučaju, Dharanu treba praktikovati u svakom trenutku dana kako bi dobili maksimalnu kontrolu kako nad telom tako i umom.


Koristi praktikovanja Dharane

Dharana pomaže u usmeravanju misli na određenu stvar i time u prestanku fluktuacije u umu te um dostiže stanje u kome može da se efikasno fokusira na jednu stvar ili tačku iskustva. Ona vam osigurava da osvestite sve što radite, fokusirajući se na svakom vašem koraku. Dharana ima za cilj postizanje mentalnog stanja, gde se um, intelekt, i ego kontrolišu. Dharana može doneti bogatstvo vašem životu. Ona će učiniti trenutak potpunim i punim, što donosi određeni osećaj važnosti za bilo šta što radite. Kada ste koncentrisani samo na jednu stvar koju radite, onda ništa drugo ne postoji u ovom trenutku.
Praksa Dharane, u vreme, kada se borite sa besom, nemirom i očekivanjima može da pomogne u balansiranju tih borbi. Dharana je praksa treninga uma, da se um koncentriše i fokusira, na takav način, da eventualno možemo da izbegnemo frustraciju. Koncentrišući svoju pažnju na jednu tačku dozvoljavamo umu da bude stabilan i smirujemo uznemiravajuće aktivnosti, na koje smo navikli. Tačka koncentracije može biti bilo gde unutar ili izvan našeg tela. Zbog toga, održavanje fiksirane i fokusirane koncentracije, kroz praksu, daje doslednost i jasnoću mislima.
Meditaciju, pranajamu i Hatha jogu treba praktikovati za povećanje dubljih nivoa fokusa i koncentracije. Takođe, fokusirajući vaš um u okviru ove tehnike, možete da dostignete nove nivoe svesti. Dharana može pomoći da obogatite svoju meditaciju, pranajamu i joga iskustva.


Kako i kada praktikovati Dharanu
Dharana ima za cilj uspostavljanje kontrole uma, fokusiranjem na neki statični objekat. Jedan dobar način za početak kako bi se koncentrisali je pokretanje očnih jabučica naviše i naniže, u jednom pravcu. Bilo koji objekat izabran za praksu nema ulogu u procesu meditacije. Objekat se koristi samo da se spreči lutanje uma - kroz uspomene, snove, ili reflektujuće misli - namerno ga opsesivno držeći na nekom statičkom objektu. Ova mogućnost je kretanje ka percepciji svoje prave prirode, a ne bežanje od stvarnosti.
Kako bi razumeli definiciju dharane možemo navesti jedan primer:
Seljak poseduje tele. Tele želi da luta u različitim pravcima. Kako bi kontrolisao tele da ne luta u različitim pravcima, on ne može da ga veže samo za jednu za određenu tačku. Stoga seljak vezuje uže određene dužine za vrat teleta a drugi kraj kanapa na kuku u zemlji. Tele se može slobodno kretati u krug, prečnika dužine kanapa, ali ne može da izađe iz tog kruga. Tako seljak ima kontrolu nad teletom a da to  teletu njemu ne škodi, jer ono dobija kontrolisanu slobodu.
Ovakav stav i ideja je važna. Um, koji je kao tele želi da luta svuda. Nije moguće da se usredsredi na određeni trenutak ili lokaciju. Dakle, Patanjali navodi preliminarni proces Dharane, primarni korak u dugotrajanom procesu kontrole uma. Ograničenje uma je poznato kao "Alamban". Uz pomoć "Alambana", um je fiksiran i angažovan u određenoj oblasti. Ograničenje može biti bilo šta. Videćemo ograničenje ili "Alamban" OM-a.
Za studiju Dharane-studiju koncentracije uma neophodne su neke preliminarne pripreme. Mi dobijamo različite percepcije, preko pet čulnih organa.
Um obično radi iza takvih senzornih percepcija. Kako bi stabilizovali um, moramo obratiti pažnju kako da umanjimo ove percepcije. Okruženje treba da bude prijatno i neopterećujuće umu. Ne bi trebalo da bude bilo kog spoljnog uznemiravanja. Opšti haos, drugi zvuci, jak vetar, razni mirisi, veoma jako svetlo su razne smetnje koje treba izbegavati. Kada su oni  uklonjeni, uzroci, koji traže pažnju uma, se smanjuju.
Zatim praktikant treba da sedne udobno u pozi pogodnoj za Dhianu, kao što su Padmasana, Svatikasana ili Siddhasana.  Praktikant treba da sedi čvrsto, a ipak udobno u određenoj pozi duže vreme (u suprotnom, um će biti preusmeren ka signalima iz različitih mišića), oči bi trebalo da budu fiksirane na sliku OM ispred njih. Slika treba da bude u visini očiju i stavljena pod dovoljno svetla. Kad god oči pokušavaju da se skrenu dalje od slike, treba uložiti napor da se oči vrate ponovo na sliku.
Um uglavnom prati vid, tako da će fiksiranje pogleda rezultirati zaključavanjem uma takođe. Počnite *Japa OM sa mirnim stavom. Način kojim se zvuk OM emituje kroz usta treba da bude postepen i efikasan. Glasne žice ili pluća ne bi trebalo da se naprežu dok radite Japu (idealan način izgovora treba naučiti od eksperta). Dok je jezik angažovan u japa OM-u, um će pratiti jezik i ograničiće svoje kretanje prema OM-u. Japa se automatski čuje ušima i, na taj način opet oseća umom. Dakle, um će se čvrsto držati na OM-u.
Pet čulnih organa, oči, jezik i uši se koncentrišu samo na jednu temu OM, tako da će um, koji traži senzorne percepcije, takođe biti čvrsto usmeren na OM. Evo, Om je "alamban" i dimenzija koju pokriva OM je ograničena oblast u kojoj se um može kretati (deshbandh). Nakon nekog perioda, prekinite Japu, zatvorite oči i pokušajte da se koncentriše um na sećanje OM-a koje ste osetili kroz pogled, jezik i uši. Ovo iskustvo prevazilazi čulne organa i angažovanje uma u ​​tome je prava dharana.
Dok praktikuje ovo, pažnja uma može da odluta izvan iskustva prema drugim stvarima. Tada prestaje dharana. Tada um treba da bude ponovo doveden u iskustvo. Biće više ometanja, ali sa praksom, ona se smanjuju. Koncentracija bez ometanja je dharana. U tom stanju, ne postoji nijedno drugo iskustva od "Alambana". To je umirujuće, prijatno stanje koje pruža intenzivno zadovoljstvo i mirnoću uma. Kada se Dharana praktikuje otprilike pola sata, stanje dharane se iskusi samo u trajanju od nekoliko minuta, ostalo vreme se provede u kontroli lutajućeg uma.
Međutim, sa stalnom praksom, trajanje prijatne faze se povećava i sadhaka postaje spreman da uđe u sledeću fazu. Sa daljom praksom, oblast "Alamban" ili njena granica treba da bude smanjena. Uz smanjenje površine, dharana će biti efikasnija i Sadhaka će se približiti sledećoj fazi, fazi Dhiane.
Može se izabrati bilo koji drugi Alamban osim Dhiane. Ovaj "Alamban" treba da bude predmet pogleda, jezika i ušiju kao OM. "Alamban", koji može biti predmet ovih čulnih percepcija, je bolji. Ako je "Alamban" predmet samo jedanog čulnog organa, onda će drugi organi izabrati svoje predmete i pokušati da povuku um prema njima. Ovo će dovesti do dalje nestabilosti uma. Sve to treba razmotriti prilikom izbora predmet "alambana".
Patanjali je sugerisao da Dharanu, Dhianu i Samadhi treba uzeti u obzir zajedno, a ne nezavisno. Dakle, dok nabraja rezultate, rezultati dharane se ne navode posebno, ali su rezultati sve tri su zajedno dati. Međutim, on je pojasnio da će se efekti zavisiti od "Alambana" takođe, sa primerima različitih "Alambana".

Dharana može da se praktikuje u bilo kom kontekstu. Kada govorite sa nekim, fokusirajte se na reči koje koristite i ton glasa koji koristite. Kada vam se druga osoba obraća, koncentrišite se na ono što on / ona govori. Kada jedete usmerite svoju pažnju na izgled, teksturu, ukus hrane. Prepustite se u potpunosti prilikom igre. Kada vežbate pranajamu, ili duboko disanje, usmerite svoju pažnju na dah i osetite dubinu disanja, ritma, teksture i druge nijanse. Kada praktikuje Hatha jogu, održavajte koncentraciju na vaše pokrete i povezivanje vašeg pokreta sa pranajamom.
Možete imati i određenu povredu koju pokušavate da zacelite kroz jogu. Dozvolite nameri samoizlečenja da bude vaša dharana, vaš fokus. Možda nekom delu vašeg tela  treba više fleksibilnosti i snage. To takođe može postati vaša dharana  u okviru joga prakse.

*Japa (sanskrit: जप) je duhovna disciplina koji uključuje meditativno ponavljanje mantre ili imena Boga. Mantra ili ime može biti izgovarana tiho, dovoljno da je praktikant čuje, ili se može izgovarati samo u recitorovom umu. Japa se može praktikovati sedeći u meditativnom stavu, obavljajući druge poslove, ili kao deo formalnih bogosluženja u grupi. Praksa ponavljanja molitve prisutna je u različitim oblicima u brojnim religijama na svetu, iako joj religije Indije uglavnom daju veći naglasak kao specifičnoj disciplini.